Usluge

Stomatološka ordinacija Maglajlić vrši sve radove iz oblasti konzervativne stomatologije koristeći kvalitetne materijale, savremenu opremu i tehnike. Konzervativna stomatologija je grana stomatologije koja obuhvata dijagnostiku i terapiju bolesti zuba. Zajedno sa endodoncijom (liječenje zubnog živca) čini cjelinu kojom se stomatolozi ujedno najviše i bave u svakodnevnoj praksi. Krajnji cilj konzervativne stomatologije i endodoncije jeste nadoknada i rehabilitacija tvrdih i mekih zubnih tkiva konzervativnim putem (tj. bez hirurških ili protetskih intervencija), te vraćanje zuba u funkciju.

Nadoknada oštećenog tvrdog zubnog tkiva se može izvesti na nekoliko načina. Jedan od načina su ispuni (plombe). Ispuni (plombe, “sive” ili “bijele”) su nadoknade dijela zuba koji je uklonjen usljed oštećenja nastalih najčešće karijesom.

Amalgamski ispuni (sive plombe)

Amalgamski ispuni (“sive plombe”) su već dugi niz godina u svakodnevnoj upotrebi. Po svom sastavu predstavljaju metalnu leguru srebra i žive. Mehanička izdrzljivost amalgama je veoma dobra pa plombe mogu da traju i decenijama. Materijalom se lako radi i ne zahtjeva idealne uslove za postavljanje.

Međutim, “siva plomba” (kako se najčešće naziva amalgam) danas više nije zadovoljavajuće rješenje. Postoji više nedostataka amalgama, a prvi je svakako pukotina koja se vremenom javlja između plombe i zuba. Ta pukotina nastaje usljed skupljanja materijala. Drugi značajan nedostatak je neophodnost pravljenja mehaničke retencije za zub. Naime, amalgamski ispun ne uspostavlja hemijsku vezu sa zubnim tkivom već se prosto “uglavljuje” u dio zuba koji je uklonjen. To često zahtjeva uklanjanje i dijela zdravog zuba da bi amalgamski ispun bio stabilan.

Dalje, iako je toksičnost amalgama minimalna, u SAD i zapadnoevropskim zemljama se izbacuje iz upotrebe i zbog toga što sadrži određenu količinu žive. I na kraju, za pacijente možda i najveći nedostatak koji ih muči jeste nezadovoljavajuća estetika – osim izrazite uočljivosti same “sive plombe”, dodatni problem predstavlja i činjenica da vremenom i okolno zdravo zubno tkivo počinje da tamni preuzimajući boju iz amalgama.

Kompozitni ispuni (bijele plombe)

Kompozitni ispuni (“bijele plombe”) sa druge strane predstavljaju rješenje za probleme s kojima smo se susretali koristeći amalgam. Istina, starije generacije bijelih plombi su takođe imali neke nedostatke, prije svega vezano za nešto slabiju izdržljivost prilikom pritiska u toku žvakanja, pa su se stoga koristili samo za prednje zube kod kojih taj pritisak nije toliko izražen. Međutim, najnovije generacije kompozitnih plombi (a danas su u upotrebi 4. i 5. generacija) su riješile i pitanje izdržljivosti pod pritiskom, tako da predstavljaju materijal koji u potpunosti ispunjava sve zahtjeve moderne stomatologije.

Treba istaći da kompozit uspostavlja hemijsku vezu sa zubom, pa ne postoji potreba za uklanjanjem zdravog tkiva kao kod amalgama. Uspostavljena hemijska veza predstavlja čvrst spoj plombe i zuba i kao takva spriječava i naknadni prodor bakterija. Zahvaljujući tome, znatno rjeđe se javlja sekundarni karijes (karijes na rubovima plombe, što je čest slučaj kod amalgamskih plombi). Estetske prednosti “bijelih plombi” u odnosu na amalgam ne treba mnogo ni isticati. Današnji kompoziti sa tzv. kameleon efektom, zbog specifične strukture kristala od kojih su izgrađeni, poprimaju boju okolnog zdravog zubnog tkiva zadržavajući pritom vrhunske mehaničke i biološke osobine.

Inlej i onlej

Inlej i onlej (inlay i onlay) predstavljaju, uz amalgamske i kompozitne ispune, još jedno od rješenja za nadoknadu dijela zuba izgubljenog zbog karijesa. Prije nekoliko decenija ova tehnika je često bila korištena, a kao materijal za izradu se koristilo zlato. Razvoj kvalitetnih estetskih materijala je omogućio da danas inlej i onlej nadoknade ponovo budu zastupljene u svakodnevnoj praksi. Umjesto zlata sad se koriste keramički i kompozitni materijali koji savršeno odgovaraju izgledu zdravog zubnog tkiva.

Razlika između ispuna (plombi) i ovih nadoknada je u procesu izrade. Inlej se na osnovu otiska uzetog u ordinaciji nakon pripreme zuba izrađuje u zubotehničkom labaratoriju. Izrada u labaratoriju omogućava postizanje gotovo savršeno vjerodostojnog oblika nadoknade, tako da se dešava da ni sami stomatolozi nekad ne mogu da prepoznaju inlej u ustima. Prema tome, preciznost izrade je osnovna prednost ovih nadoknada. Sa druge strane, ovakav proces zahtjeva više vremena zbog dužeg rada u ordinaciji (osim uklanjanja oštećenja zuba uzimaju se i otisci vilica), kao i zbog slanja u labaratoriju gdje se onda na osnovu otiska izrađuje nadoknada. Nakon nekoliko dana nadoknada je spremna za cementiranje u ustima.

Sa ponosom ističemo da je stomatološka ordinacija Maglajlić naročito poznata po kvalitetnim protetskim radovima i velikom broju zadovoljnih pacijenata kojima smo upravo pomoću savremenih protetskih procedura vratili osmjeh na lice.

Stomatološka protetika je grana stomatologije koja se, prije svega, bavi nadoknadom izgubljenih zuba pomoću protetskih nadoknada. Svaki izgubljen zub je neophodno što prije zamijeniti jer u suprotnom dolazi do razvoja negativnih promjena koje zahvataju susjedne zube, odgovarajuće zube u suprotnoj vilici, kao i sam vilični zglob. Drugi, takođe veoma čest razlog izrade protetskih nadoknada jesu estetski nedostaci prisutnih zuba (neodgovarajuća boja, oblik ili položaj zuba).

Sve protetske nadoknade dijelimo u dvije grupe: fiksne i mobilne nadoknade. Fiksne nadoknade (krunice i mostovi) se cementiraju u ustima i ne postoji potreba da ih pacijent uklanja nakon postavljanja, dok mobilne nadoknade (proteze) pacijent može i treba svakodnevno da ih uklanja iz usta da bi sproveo odgovarajuće higijenske mjere.

Fiksne nadoknade – krunice i mostovi

Krunice (ili navlake, kako se još često nazivaju) se izrađuju u slučajevima kad je u većoj mjeri oštećen prirodni zub (najčešće usljed karijesa, preloma itd.), ili iz estetskih razloga (nezadovoljavajuća boja ili oblik zuba). Ukoliko je zub prethodno bio devitalizovan (izvađen živac) poželjno ga je ojačati nadogradnjom, tj. kočićem, koji se postavlja u kanal zuba, a tek nakon toga cementirati vještačku krunicu.

Most je nadoknada koja se sastoji od nekoliko spojenih krunica. Predstavlja izbor u slučajevima kad nedostaje jedan ili nekoliko zuba, pri čemu je bezubi prostor sa obje strane ograničen prirodnim zubima koji će se upotrijebiti kao nosači mosta.

Inače, krunice i mostovi se mogu izrađivati kao metalo-keramičke ili bezmetalne keramičke nadoknade. Kod metalo-keramičkih nadoknada na metalnu podstrukturu se nanosi sloj keramike koja potpuno prekriva metal tako da se metal uopšte ne vidi u ustima. Na ovaj način je obezbjeđena izdrzljivost koju daje metal, dok se istovremeno postiže odličan estetski efekat zahvaljujući keramici na površini. Osim visoke izdržljivosti i odlične estetike, ove nadoknade su i finansijski povoljne pa predstavljaju i najčešći izbor pacijenata.

Razvoj novih materijala je omogućio izradu bezmetalnih keramičkih nadoknada. Stvorene su nove vrste keramike koje garantuju čvrstoću i izdrzljivost koju ima metal, a pri tom su zadržale odlična estetska svojstva. Zahvaljujući tome danas se izrađuju nadoknade kod kojih je i podstruktura od keramike, čime je omogućeno da površinski sloj keramike bude djelimično providan. Ovakva kombinacija najviše odgovara izgledu prirodnog zuba tako da bezmetalne keramičke nadoknade trenutno predstavljaju vrh ponude u savremenoj stomatologiji. Pročitajte više o bezmetalnoj keramici ovdje

Bez obzira na izbor materijala, kad postoji potreba za protetskim radovima, fiksne nadoknade, tj. krunice i mostovi su svakako najpoželjnije rješenje, kako u pogledu funkcije tako i estetike. Osim toga i za pacijenta su mnogo komforniji od mobilnih nadoknada, pa se stoga fiksnim nadoknadama uvijek daje prednost kad god je to moguće.

Mobilne nadoknade – proteze

Proteze dijelimo na totalne i parcijalne. Totalne proteze se izrađuju u slučaju potpune bezubosti (izgubljeni svi zubi), dok kod pacijenata koji su sačuvali određeni (manji) broj zuba, rješenje predstavljaju parcijalne proteze. Parcijalne proteze se vezuju za preostale zube pomoću kukica ili kopči, pri čemu parcijalna proteza može biti akrilatna ili skeletirana (poznata pod nazivom wisil / wironit).

Parcijalna akrilatna proteza se izrađuje u potpunosti od materijala akrilata pa je kao takva manje izdrzljiva od skeletirane. Zbog toga se danas rjeđe koristi, ali je njena prednost što je ekonomski pristupačnija. Njena izrada se preporučuje uglavnom kao privremeno rješenje dok se ne steknu uslovi za neki trajniji i kvalitetniji rad (npr. neposredno poslije vađenja zuba, dok rane ne zarastu).

Parcijalna skeletirana (wisil / wironit) proteza je kvalitetnije rješenje jer osim veće izdržljivosti (koju joj daje ugrađeni metalni skelet), pacijentu pruža i veći komfor zbog manje površine dijela proteze koji se naslanja na meka tkiva (na nepce, podjezični predio). Na taj način je smanjen osjećaj stranog tijela u ustima. Njena prednost je i pričvršćivanje za prirodne preostale zube pomoću preciznije izrađenih livenih kukica što obezbjeđuje znatno bolju stabilnost u ustima.

Umjesto kukica, kao još bolja veza sa susjednim zubima na skeletiranim protezama se mogu ugraditi i atečmeni (kopče). Atečmeni čvrsto i stabilno drže protezu u ustima, a skriveni su u dijelu proteze koji nije vidljiv spolja.

Izbjeljivanje zuba

Da li znate da preko 50% ljudi u razgovoru sa vama najprije obraća pažnju na – vaš osmjeh. Ono što vaš osmjeh može učiniti upečatljivim su svakako lijepi, bijeli zubi. Sa bijelim zubima svaka osoba izgleda mlađe, atraktivnije, zdravije. I suprotno tome, tamni i žuti zubi će vas definitivno učiniti starijim i neprivlačnijim. Nažalost, savršeno bijele zube smo imali možda samo u djetinjstvu, jer vremenom, čak i pored idealno održavane higijene zubi mijenjaju boju i tamne. Uzrok tome su pigmenti iz hrane i pića (kafa, čajevi, crno vino, obojeni sokovi…), zatim duvan, starenje, neke bakterije, lijekovi itd.

Na svu sreću danas je zaista jednostavno, u većini slučajeva, povratiti bjelinu zuba koju smo nekad imali. Postoji niz metoda kojima se lako i efikasno možete osloboditi prebojenih zuba, a u osnovi svake od tih metoda je dejstvo hemijskih supstanci – vodonik peroksida, karbamid peroksida ili natrijum perborata. Sve ostalo što prati priču o bijeljenju zuba (lampe, laseri i sl.) predstavlja samo pomoćnu opremu, a u nekim slučajevima i čist marketinški trik. Ono što je najvažnije za pacijenta, sve ove tehnike zaista djeluju i to bez ikakvog rizika po zdravlje vaših zuba što garantuju milioni pacijenata koji se danas zadovoljno osmjehuju. Naravno, podrazumjeva se da se svaki postupak sprovodi nakon detaljnog pregleda u stomatološkoj ordinaciji, pod kontrolom stomatologa i svakako – poštujući preporuke stomatologa. Detaljan stomatološki pregled je neophodan stoga što supstance za izbjeljivanje mogu napraviti štetu isključivo na zubima koji su ili pokvareni ili imaju okrnjene stare plombe.

Izbjeljivanje cjelokupnih zubnih nizova

Bijeljenje zuba se može vršiti u stomatološkoj ordinaciji (in-office bleaching) ili kod kuće (home bleaching). Ukoliko se izbjeljivanje vrši u stomatološkoj ordinaciji gel za izbjeljivanje se nanosi direktno na zube u trajanju 20 – 45 minuta. Postupak se može ponoviti u nekoliko seansi. Ukoliko se izbjeljivanje vrši kod kuće, procedura je sljedeća: u ordinaciji se najprije uzima otisak vilice na osnovu kojeg se izrađuje individualna udlaga (tray). U udlagu se nanosi gel koji izbjeljuje zube a zatim se drži u ustima najčešće tokom noći (7 – 8 sati) mada postoje i dnevne varijante sa nešto koncentrovanijim gelom koji se nosi u toku dana (20 min. do sat vremena). Udlaga sa gelom se nosi ukupno 7 – 15 dana u zavisnosti od intenziteta prebojenosti zuba prije izbjeljivanja kao i nijanse koju želite da postignete. Razlika između bijeljenja u ordinaciji i kućnog bijeljenja je u koncentraciji aktivne supstance u gelu. Logično, u slučaju kućnog bijeljenja ta koncentracija je niža pa sama procedura nešto duže traje, ali je u svakom slučaju krajnji efekat odličan.

Izbjeljivanje pojedinačnih zuba

Postoje slučajevi kada samo pojedini zubi imaju tamniju boju. To može biti prirodna pojava (recimo trojke su često najžući zubi u nizu) ali se često dešava da do potamnjenja dolazi i nakon devitalizacije, odnosno “liječenja” zuba (vađenja zubnog živca). Ovaj relativno čest estetski problem se javlja uglavnom zbog kasnog započinjanja liječenja (tj. kad je infekcija u zubu dosta uznapredovala), ali se može desiti i zbog određenih medikamenata koji se koriste pri liječenju, kao i zbog eventualnog unutrašnjeg krvarenja u zubu usljed traume. Zato je vrlo korisno da stomatolog prilikom liječenja zuba sprovede odgovarajuće postupke zaštite zuba kao i da se ne koriste neki medikamenti koji mogu izazvati naknadnu promjenu boje zuba. Ukoliko je to ispoštovano do prebojavanja devitalizovanog zuba ili neće doći uopšte ili će ga biti u mnogo manjoj mjeri.

Međutim, ako je do prebojavanja već došlo, postoji rješenje i za takve slučajeve. Procedura izbjeljivanja takvog zuba je sljedeća – prilikom vaše prve posjete stomatološkoj ordinaciji, sa unutrašnje strane zuba se preparira komora (napravi se udubljenje) u koju se zatim postavlja gel za bijeljenje. Komora se privremeno zatvara te se gel drži u zubu dva dana. Nakon toga se postupak ponavlja, tj. u ordinaciji se gel uklanja a zatim stavlja novi jer je najčešće potrebno par seansi do postizanja željenog efekta. Kada je postignut zadovoljavajući rezultat poželjno je zamijeniti i ispun (plombu) jer i stara plomba doprinosi neadekvatnom izgledu i boji zuba. Osim toga ukoliko je krunica prirodnog zuba u većoj mjeri uklonjena naša preporuka je i postavljanje fiber-glas kočića koji ojačava takav zub. Na taj način smo dobili potpuno funkcionalan i estetski prihvatljiv izliječen zub.

Oralna hirurgija pbuhvata:

• Uklanjanje frenuluma
• Apikotomija
• Komplikovano vadjenje zuba
• Hemisekcija
• Nivelacija grebena

Zubni implantati

predstavljaju svakako najbolje rješenje u slučaju nedostatka zuba. Implantati su nadoknade u obliku šrafa, izrađene od titanijuma, koje se postavljaju u kost imitirajuci prirodni korjen izgubljenog zuba. Nakon sto kost sraste sa implantatom, na njega se postavlja odgovarajuca nadoknada. To moze biti – pojedinačna krunica, most ili proteza. Na taj nacin se obezbjeđuje ponovna funkcija izgubljenih zuba. Novi zub na implantatu izgleda i funkcionise u potpunosti kao prirodan zub. U slučajevima kad nedostaje više zuba u nizu, nije neophodno postaviti isto toliko i implantata. Dva implantata mogu da nose jedan most od tri ili četiri zuba.

Prednosti implantata

u odnosu na ostale načine nadoknade izgubljenih zuba:

• Nakon vađenja zuba kost na mjestu izgubljenog zuba vremenom iščezava. Ova pojava se sprečava samo ukoliko se na tom mjestu postavi implantat.
• Ukoliko izgubljeni zub nadoknađujete sa implantatom, nije potrebno da se bruse (i na taj način oštećuju) susjedni zubi kao nosači mosta.
• Vještački zubi na implantatima su fiksne nadoknade što znači da se nakon postavljanja ne vade, za razliku od proteza, te daju osjećaj sigurnosti pacijentu.
• Čak i u slučaju potpune bezubosti, ako pacijent već ima protezu, implantati mogu da se postave i iskoriste kao kopče za proteze. Proteze stabilizovane na ovaj način ne spadaju prilikom govora ili žvakanja.Kao nedostaci implantata se navode dvije stvari – troškovi i vrijeme. Cijena implantata jeste na prvi pogled veća u odnosu na proteze ili mostove kao alternativna rješenja. Ali treba imati u vidu da su implantati doživotna rješenja koje samo neodogovarajuća higijena od strane pacijenta može ugroziti. Sa druge strane, proteze, zbog stalnog i nezaustavljivog gubitka kosti ispod njih, vremenom postaju sve više i više labave, te se pacijent osjeća nesigurno i nezadovoljno. Rješenje za ovu pojavu su stalne korekcije a poslije određenog vremena i izrada potpuno nove proteze, što donosi i dodatne troškove. Kad su u pitanju mostovi na prirodnim zubima kao nosačima, tu se prije svega javlja dilema – da li se isplati brusiti dva prirodna zuba da bi se nadoknadio jedan koji nedostaje. Ovo je naročito nezgodno pitanje ako su ta dva zuba potpuno zdrava. Vrijednost zdravih prirodnih zuba se ne može novcem ni izraziti. Osim toga, takvi zubi nakon postavljanja mosta trpe pritisak pri upotrebi koji je predviđen i za zub koji je izvađen pa se dešava da za neko vrijeme i oni dođu u pitanje. To često dovodi do potrebe za skidanjem postojećeg mosta, vađenjem jednog ili čak oba nosača koji su tokom upotrebe propali, a zatim pravljenje novog, još većeg mosta, i tako u krug. Za ovakav razvoj događaja je doduše potrebno nešto duži vremenski period, pa zbog toga pacijenti često ne sagledavaju u potpunosti situaciju kad su u pitanju troškovi. Samo u slučaju kad su prirodni zubi, predviđeni da budu nosači budućeg mosta, već oštećeni obimnijim karijesom ili imaju velike plombe može se prihvatiti bez dileme opravdanost njihovog brušenja i uloga da budu nosači mosta.Prema tome, nadoknada zuba implantatima u odnosu na druge opcije se ne može nikako odbaciti isključivo zbog ukupnog koštanja. Čak ni u slučajevima kad je potreban veći broj implantata ili vještačka kost kao nadoknada izgubljenoj prirodnoj kosti nakon dužeg vremena bezubosti – kvalitet, trajnost i sveukupna korist koju pacijent dobija implantatnom terapijom je neuporedivo veća od preostalih alternativa.Kad je u pitanju vrijeme koje je potrebno da se izgubljeni zubi nadoknade implantatima tu zaista postoji ograničenje koje ne ide u korist implantata. Period potreban za oseointegraciju (srastanje implantata sa kosti) je zavisno od slučaja od 2 – 6 mjeseci. Tek nakon ovog perioda se na implantat može postaviti vještačka krunica bez bojazni da će doći do odbacivanja implantata. Uspješnost implantacije, ukoliko se poštuje ovakav protokol, iznosi preko 99%. Za vrijeme oseointegracije pacijent na tom mjestu može da nosi privremenu estetsku nadoknadu. Iako postoje zagovornici opterećivanja implantata, tj. postavljanja vještačke krunice ili mosta, odmah nakon ugradnje, činjenica je da je u tom slučaju procenat uspješnosti implantacije niži.Uzevši u obzir sve prednosti koje donosi implantantna terapija, sa sigurnošću se može reći da je to trenutno najbolji način nadoknade izgubljenih zuba, kako u estetskom tako i u funkcionalnom smislu.

Liječenje i prevencija parodontoze

uklanjanje zubnog kamenca, resektivna terapija bez primjene regenerativnog materijala, regenerativna terapija, SMAT, TVT (hirursko rjesavanje problema povlacenja desni), profundacija vestibuluma, uklanjanje frenuluma…

Preventivna stomatologija

Zalijevanje fisura kod djece, čišćenje kamenca, edukacija o pravilnom pranju zuba …

Fiksni ortodontski aparati

Fiksni ortodontski aparati su aparati koji se nakon postavljanja ne skidaju do kraja ortodontske terapije, odnosno cijelo vrijeme stoje pričvršćeni na površini zuba. Sastoje se iz bravica (brackets) koje se lijepe na površinu zuba i na koje se zatim postavlja tanka žica tj. žičani luk.

Prilikom redovnih kontrola, stomatolog ortodont mijenja žičane lukove koji djeluju na zube vrlo blagim ali kontinuiranim silama usljed čega i dolazi do pomjeranja zuba. Trajanje terapije zavisi od slučaja, i promjena koje želimo postići, i u prosjeku iznosi 1 – 1,5 godinu. Kod blažih nepravilnosti se rezultat može postići i za manje od godinu dana, ali sa druge strane postoje i ekstremniji slučajevi kod kojih je potrebno nositi aparat i dvije do tri godine.

Idealan period za početak terapije je nakon nicanja drugih stalnih kutnjaka (sedmica) što znači oko 13 godine. Što se tiče gornje starosne granice, ona praktično ne postoji, tako da se fiksni aparat može uspješno primijeniti i u četvrtoj, pa i petoj deceniji života. Indikacije za fiksni aparat su raznovrsne, od ispravljanja zuba i postizanja perfektnog zubnog niza, do zatvaranja prostora između pojedinih zuba. Ograničenja gotovo da nema, osim što je neophodna odlična oralna higijena i dobro stanje zuba i potpornih zubnih tkiva (desni i vilična kost). Kod pacijenata sa većim brojem pokvarenih zuba i lošom higijenom se postavljanje aparata ne preporučuje dok se ne sanira postojeće stanje, tj. dok se ne poprave zubi i ne poboljša higijena. Pranje zuba nakon postavljanja fiksnog aparata mora da se obavlja nakon svakog obroka, a u ishrani treba izbjegavati ljepljive slatkiše i orašaste plodove (kikiriki, bademi, orasi i sl.) jer mogu dovesti do odljepljivanja bravice. To su ujedno i jedina ograničenja prilikom nošenja fiksnog aparata. Pacijenti se vrlo brzo naviknu na prisustvo aparata i nakon već sedam dana gotovo da ih i ne primjećuju.

U našoj stomatološkoj ordinaciji radimo sa tri vrste fiksnih ortodontskih aparata:

• klasični nikl-titanijumski (metalni) aparati
• estetski (keramički, bijeli) aparati
• Damon aparati

NOVO!!!

Aligneri za ispravljanje manjih zubnih nepravilnosti .

Hijaluronski fileri predstavljaju hijaluronsku kiselinu u obliku gela.
Hijaluronska kiselina je sastojak svakog organizma, i preko 50% hijaluronske kiseline svakog organizma se nalazi u koži.
Hijaluronski fileri se mogu injektirati u svim regijama lica, a osim lica svoje mjesto mogu pronaći i u tretiranju regije na vratu, dekolteu ili šakama.
Fileri imaju za cilj nadoknaditi gubitak potkožnog masnog tkiva i ispuniti nastale defekte kože tokom starenja kože.
Njihivim aplikacijom može se nadoknaditi manjak volumena odnosno tonusa kože te popuniti bore.
Hijaluronski fileri pronalaze svoju primjenu na više mjesta u preksi, oni se koriste za korekciju bora između obrva, bora od nosa do usana, bora oko usana, bora smejalica.
Koriste se za postizanje jedrine obraza, liniju brade i donje vilice moguće je učiniti ravnijom i zategnutijom, a primjenjuju se i za povećanje i korekciju usana.