Erozija zuba predstavlja nepovratni gubitak tvrdih zubnih tkiva koji nastaje usljed hemijskog djelovanja kiselina. Za razliku od načina na koji nastaje karijes, u nastanku erozija ne učestvuju bakterije. Osim naziva dentalna erozija, često se za ovu pojavu koriste termini dentalna korozija ili hemijsko otapanje.
Erozija zuba je kompleksan proces,obzirom da kiseline u usnu šupljinu dospijevaju iz vanjske sredine i iz samog organizma gdje zavisno od vremena izloženosti zuba kiselini, građi zuba, sastavu pljuvačke, te higijene pacijenta, dovode do nastanka erozije.
U unutrašnje izvore kiselina spada kiselina iz želuca, koja do površina zuba dolaze usljed probavnih poremećaja (GERB), povraćanja u trudnoći, te različitih poremećaja nervnog sistema.
Vanjski izvori kiselina vežu se za unos kisele hrane i pića, određenih lijekova ili izloženost kiseloj sredini zbog potreba profesije.
Sve vrste hrane i pića sa pH manjim od 5,5 mogu uzrokovati demineralizaciju zuba (npr. sirće, jogurt, kisele salate, gazirana pića, sportska energetska pića, vino…).
Takođe, dokazano je da četkanje zuba neposredno nakon konzumacije kiselog pića doprinosi nastanku erozije zbog čega se ne preporučuje barem sat vremena nakon izlaganja kiselim sadržajima. Takođe, pretjerana konzumacija alkohola može biti povezana sa nastankom erozija na zubima.
Klinička slika erozije zuba
Izrazita erozija zubnih tkiva uzrokuje oštećenja oblika, funkcije i vitalnosti zuba. Površina zuba je izrazito sjajna, glatka i staklasta. Prednji zubi postaju stanjeni i prozirni, grizne ivice na sjekutićima nazubljene, dok se kvržice na postranim zubima smanjuju, te zubi izgledaju „kao istopljeni“. Amalgamske i kompozitne plombe se usljed gubitka zubnog tkiva izdižu, te strše iznad površine zuba. Kao posljedica djelovanja kiseline caklina postaje tanka i prozirna, što dovodi do vidljivosti žutkastog dentina. Zubi postaju osjetljivi na toplotne, mehaničke i hemijske stimulacije.
Terapija erozije zuba
Primarni cilj u terapiji erozivnih promjena zuba je identifikacija i eliminacija faktora koji izazivaju eroziju i provođenje preventivnih mjera koje će spriječiti njihovo dalje napredovanje.
Preventivne mjere
Preventivne mjere kod pacijenata sa utvrđenom erozijom podrazumjevaju savjete o pravilnoj prehrani, stimulaciju protoka pljuvačke, fluoridaciju (upotreba preparata koji sadrže fluor) i odgovarajuće mjere oralne higijene.
Otpornost tvrdih zubnih tkiva može se povećati konzumacijom hrane bogate kalcijumom, fosfatima i puferima (mlijeko, mliječni proizvodi). Savjetuje se završavanje obroka mlijekom ili komadićem sira. Neophodno je smanjiti unos gaziranih i kiselih napitaka, posebno između obroka i pred spavanje, jer je izlučivanje pljuvačke u toku noći smanjeno. Kisela pića treba piti brzo ili na slamku, a ne pijuckati i zadržavati u ustima. Preporučuje se stimulacija protoka pljuvačke upotrebom pastila, bombona i žvakaćih guma bez šećera. Pacijentima sa GERB-om savjetuje se ležanje na višem uzglavlju i izbjegavanje hrane i pića nekoliko sati prije spavanja.
Prirodna zaštita zuba od erozije je pljuvačka. Njome se prenosi kalcijum, neutrališe kiselost i podstiče ponovna mineralizacija cakline. To je prirodni svakodnevni proces koji se dešava u našim ustima.
Zubi se prirodno troše, ali stepen nestanka cakline treba maksimalno usporiti promjenama prehrambenih navika civilizovanog čovjeka.